Blog

A vrijeme prolazi

Nisam ti stigla reći da si najbolje što mi se ikada dogodilo. Nisam ti stigla reći, a toliko sam puta o tome razmišljala. Znaš, nisam ti stigla reći da je vrijeme provedeno s tobom dar koji nisam ničim zaslužila, samo je pao u moje ruke.

Nisam ti stigla reći da si došao kad sam se njihala na rubu, da si ulovio moju ruku i spasio me, nikada nije bilo vremena. Toliko sam puta jurila loveći zrakoprazne prostore, popunjavajući svakodnevicu, gubeći razum u nebitnostima kojih se već sutra nitko neće sjećati.

Nisam ti stigla reći da bez tebe ne bih bila ovo što jesam. Nisam ti rekla jer u tišini naših susreta nisam nalazila prave riječi. Možda sam ih i pronašla, ali ih nisam mogla izgovoriti. Za to je bila potrebna hrabrost.

Nisam ti stigla reći hvala za sve što si učinio, bila sam prezauzeta isticanjem onoga što nije bilo gotovo. Nisam stigla reći koliko si predivan, koliko dobrote u sebi nosiš, bila sam previše usmjerena na kritiziranje.

Nisam ti stigla reći koliko uživam u tvom društvu, to se nekako podrazumijevalo, čemu pričati, ali sam zato znala reći kada te više ne želim u svojoj blizini.

Nisam ti stigla reći da ne brineš, da će sve biti u redu, bila sam prezauzeta dijeljenjem savjeta koji su samo srozavali tvoju krhkost.

Nisam ti stigla reći da se bojim kako jednom nećemo koračati skupa, taj sam strah radije pretvarala u smijeh kojim bih te spustila na zemlju kako ne bi pomislio da mi značiš sve, da sam samo s tobom osoba kakva želim biti. Tako je bilo lakše.

Nisam ti stigla reći jer sam uvijek čekala pravi trenutak, jer sam uvijek odgađala tražeći izliku da se prepustimo površnostima i izbjegnemo padanje u dubine o kojima nisam mnogo toga željela znati. Njih sam se bojala.

Nisam ti stigla reći da si ti taj jer sam previše vremena trošila kako bih samoj sebi objasnila da su stvari neprolazne, da pred sobom imamo dane i godine. Nisam ništa stizala ne razmišljajući kako se u trenu sve može promijeniti.

I sve naše sada je prošlo.

Otišao si ispražnjen mojim pokudama, ispijen mojim šutnjama, obilježen mojim izbjegavanjima pravih riječi.

Sada mi je žao. Žao mi je što ti nisam stigla reći istinu. Ona se dala samo naslutiti, a ti si se te slutnje na vrijeme zasitio.

Sada mi je jasno. Jasno mi je da se neke štete ne mogu popraviti. One su se samo mogle izbjeći, ali ja nisam imala vremena.

Tina Primorac