BlogKnjigaPotragaroman

Jeste li spremni krenuti iznova

U svim ovim godinama naučio sam važnu lekciju. Naučio sam držati srce otvorenim.

Nakon desetljeća borbe, nakon patnji, ubojstava, bježanja, potonuća, izgubljenosti, traženja, prevara, izdaja, došao sam do zaključka koji me iznenadio. Od svega što sam proživio i svega što sam iskusio, shvatio sam kako je sigurnost najveća zapreka životu, ne tegobe, ne muke, nego sigurnost.

Svaki sustav koji sam prihvatio kao konačan, svaka zatvorenost u postojeće stanje, svaka laž koja je uputila na slutnju da sam došao do kraja i da sada mogu stati uvijek su me odvodili na krivi trag, tjerali na stranputicu, skretali s puta.

Jedina sigurnost koju sada imam je istina kako ništa nije sigurno. Ne postoji kraj dok god dišem.

To ne znači da ću bezglavo juriti u avanture kao na početku svog života, ali ja sam spreman početi iznova. Spreman sam povjerovati kako je sve što smo izgradili nepotpuno. Spreman sam istražiti svaki detalj koji će nas povesti više i dalje.

Ako vi niste spremni na to, onda vam ovdje nije mjesto. Tko se nije spreman preispitati taj će kad-tad izgorjeti u vlastitoj gorčini. Tko je ovamo došao po konačno, taj se grdno prevario. Tko je pomislio kako će se u sigurnosti sustava sakriti od još jedne povrede, taj je zaista na lošem mjestu.

I shvaćam da je život od svih vas zatražio previše. Shvaćam da je dao premalo zauzvrat, ali je uvijek nudio slobodu izbora i mi smo ti koji smo u slobodi izabrali teži put. Svi smo ovdje zato što smo odlučili plivati uzvodno, ali, nažalost, neki od nas misle kako zbog toga imaju pravo na odštetu. Smatraju kako mogu tražiti predah, kako mogu tražiti zaklon od oluje, utjehu, ali nemamo nikakvo pravo jer smo ovo željeli, samo smo sanjali kako će biti mnogo lakše.

Ako si se odlučio za istinu, onda moraš znati da se ona uvijek prividno gubi u lažima, ali je moraš naučiti ne podcjenjivati. To što nestaje, što se ne vidi, što se premalo izgovara, ne označava premoć laži, već činjenicu da istini ne treba prostor, ne trebaju joj razmahani govornici, ona preživljava samo zato što je istina dok se napuhane laži tope, propadaju same u sebe i imaju rok trajanja.

Ako si se odlučio činiti dobro onda moraš znati da dobro nema zastupnika, da nema svog dežurnog nasilnika, da nije glasno, da je neprimjetno, ali prodorno, maleno, ali veliko. I to što si krenuo za dobrim ne daje ti pravo da od njega bereš plodove. Njih će brati tek neki drugi ljudi kada postaneš to dobro koje zagovaraš. Ne možeš ga ispričati, ne možeš ga nametati, ne možeš ga nuditi, možeš samo biti dobro i tek tada će, mimo tebe, oplemeniti one koji tek dolaze.

To je ono što mi trebamo znati. Tek smo sjeme nekih budućih vremena, dozrijevanju možda nikada nećemo svjedočiti, a plod će nas nadživjeti. Tko je spreman sijati u takvim uvjetima, taj će nešto i postići. A svi oni, koji za svojih dana žele gledati pobjedu, ti će izgorjeti na prvom gubitku, ti će posrnuti na prvoj velikoj prepreci.

I zato vas sada sve pitam, jeste li spremni krenuti iznova? Jeste li spremni početi ispočetka? Ako niste, bolje je da se odmah maknete. Ako niste, bolje je da odmah odustanete jer su otrovi ogorčenosti pojeli mnoge i šire se brže nego što mislimo. Kolaju s jedne na drugu osobu, obmanjuju i truju one koji se ne mogu nositi s istinom.

Ako ne možete, bolje je da se odmah prokažete. To će biti vaše junaštvo. U protivnom će te postati ljudi osude. Postat će te oni koji prebacuju krivnju, kroje tuđe sudbine po svojim uskim pogledima, sprečavaju let svojim prigovorima, guše život svojom nemogućnošću da žive.

Tko nije spreman, sada može otići. Ja mu neću zamjeriti, ali znam tko hoće. Zamjerit će mu onaj koji je i sam trebao otići, ali nije bio dovoljno hrabar to izreći.

Tina Primorac

Velika tajna Pona, Potraga