slikovnica

Edukativna slikovnica – Lijepe riječi

Stigla je edukativna slikovnica. To zvuči tako uzvišeno. Kupit ću edukativnu slikovnicu jer mi pruža sigurnost kako sam za vas učinila nešto plemenito, kako ću sjesti na dno vaših kreveta i čitati priče zbog kojih ćete naučiti kako se lijepo ponašati… i tete u dućanu će vas zasigurno pohvaliti. Svi će se diviti jer se znate ophoditi; zahvaliti, ispričati, zamoliti. Kako je lijepo čitati edukativnu slikovnicu uz nekoliko opominjanja da poslušate, da budete tiho dok se čita…

Ali… razmišljam. Trebam li vas uistinu učiti ili trebam učiti od vas? Jeste li vi mudrost koju sam ispustila tumarajući cestama odraslosti? Jeste li vi živo srce dok moje u sivilu svakodnevice prestaje kucati razigranim ritmom?

Da… trebam vas učiti, ali, da… moram učiti od vas.

Zato ću sjesti na dno kreveta i otvoriti slikovnicu u ova maglovita jutra, u ovim noćima kad vjetar okiva gole, puste grane… ali znam, u toplom nas domu ne grije tek grijanje koje smo pojačali… grije nas žar koji u sebi nosite, poduka koju pričaju vaše duše; razigrane i veličanstvene. Griju nas malena srca u koja stane svemir dok se moje odraslo u njega muči zbiti tek nekoliko prijatelja i poneku želju za druženjem…

Učit ću vas, ali ne kako da se uklopite u ovaj naš odrasli svijet jer smo ga izmislili i odredili da takav mora biti; statičan, poročan, besmislen… a vaše oči gledaju svijet o kojem ja mogu samo sanjati. Naš svijet nam stalno podmeće nogu dok vaš na obale dovozi barke i poziva da plovite dalje prema obzoru, prema nepoznatom… uvijek puni nade kako se i na koncu svega kriju tek nova obilja ljepote koja ste spremni istražiti.

Pustit ću vas stoga da me podučite, upit ću snove koje sam davno zaboravila. Pustit ću vas da sanjate i riječima i pokretom… da vi meni kažete kako je svijet pun boja, mirisa i ljepote. Vi koji se divite svakom cvijetu i patkama koje rone u jezercu… vi znate mnogo više o životu. Vi ste istraživači beskrajne radosti, tragači za blagom koje može biti i srebro i blato; sasvim vam je svejedno. Vi ste pjevači bez obzira na sluh, plesači kojima koraci nisu važni, žongleri dobrog raspoloženja i pustolovi koji velike priče pronalaze i na potplatu cipela…

Obećavam kako vam glavu neću spuštati u našu stvarnost jer je vaša daleko naprednija. Gledajte nebo, rastite, širite ruke prema suncu koje nas ljubi dok ga ne primjećujemo… volite oblake i ptice, budite uvijek spremni za let… a let su i te male riječi, taj molim i hvala, izvoli, oprosti… ali nisu ovdje kako bi bili pristojni, kako bi na van pokazivali kulturno lice… ne, naučite ih kako bi njima grlili ljude, voljeli svijet… a svijet tako treba da ga vi zavolite. Tko će ako vi nećete? Vi ste nam jedina nada jer mi ga više ne znamo voljeti.

Da, zato ću ja vas naučiti da hvala nije tek obrazac koji morate usvojiti kako vas ne bi gledali ispod oka, već velika riječ koja će u vašem srcu biti izvor mladosti. Zahvalnost na sitnicama kad se veliki planovi ruše, gledanje u daljine koje skrivaju ljepotu dok su oko nas oronuli zidovi. Moć prisjećanja na sve što je život pružio i onda kad pokaže svoje ružno lice… tako je snažna ta riječ, ona će vas sačuvati od naših betonskih cesta i srce staviti da se vječno igra na bogatim livadama.

Naučit ću vas, ljubljeni moji, da su ljudi ono u što se isplati ulagati i zbog njih vrijedi sklopiti oči i kroz zube istisnuti nekad preteško oprosti… zašto da ga čuvam za sebe, zašto da rušim odnose kad trebam graditi? I gradite, gradite dok ste živi, oblikujte svoju sredinu, kad treba čvrsto stojte na zemlji, kad je potrebno ponizite se, recite oprosti jer odnosi su jedino čega ćemo se sjećati, stvari su previše prolazne.

Naučit ću vas da izgovarate izvoli i to vas neću učiti tek svojim riječima već primjerom. Pred vas ću staviti omiljene kolače, svježe pripremljeni sok, igračku kojoj sam zalijepila strganu nogu… Izvoli neće biti tek pusta fraza već ljubav s kojom sam za vas stvarala i zalog da ćete jednom biti tu kad vas drugi budu trebali, kad budu potrebni vaše naklonosti i pažnje.

A onda ću vam reći da trebamo jedni druge i da uvijek možete zamoliti pomoć. Neće svatko biti široke ruke, ali netko će čuti. Netko će otvoriti vrata samo trebamo biti hrabri reći molim te…

Obećavam kako neću proći kroz ovu slikovnicu i preko tih malenih riječi praveći se da su tek dječje pjesmice slagane u rimi. One su mnogo više od toga; sposobnost za susret s drugim, snaga za rast kad dalje ne možemo sami, ljubav koju međusobno iskazujemo, priznanje kako volimo i želimo biti tu…

Neću samo prijeći preko tih rečenica. Zastat ću poklanjajući vam vlastite primjere i potičući vas da izreknete svoje, da ih objasnite, nacrtate, otplešete, prepoznate…

Zato ću vam čitati i ovu i mnoge druge slikovnice… kako bi vaša mašta vječno maštala, stvarala slike koje se pretaču u riječi što će jednom postati velika djela.

Zato ću za vas stvarati… jer ćete jednom odrasti, a odrastete li i ne zaboravite velika srca koja u vama kucaju, možda nam uspijete pomoći.

Zato ću vas učiti… u nadi kako ćete ozbiljno shvatiti ono što ovaj odrasli svijet nije… NAJVAŽNIJE JE ZAUVIJEK OSTATI DIJETE! Dijete zna kako voljeti.

 

Tina Primorac

o edukativnoj slikovnici Lijepe riječi

 

SURADNICI:

Lektura: Tamara Bodor
Ilustracija: Ivana Maslovara, Ante Primorac, Petra Primorac, Tina Primorac
Grafička obrada: Tvrtko Karačić
Priprema i prijelom: Marko Primorac

Naruči

Sažetak
product image
Ocjena
1star1star1star1star1star
Ocjena
no rating based on 0 votes
Autor
Tina Primorac
Naziv
Edukativna slikovnica - Lijepe riječi
Cijena
kn 20
Dostupno
Available in Stock