Blog

Što ću naći prestanem li tražiti ljepotu

„Mogu li ostati s tobom?“

„Ne, teta, danas nemojte, molim Vas. Danas je granulo sunce, širi se miris pokošene trave, mislim da sam čak i zaljubljena…“

„Da? Kako najednom? U koga?“

„Ne znam. Ni sama ne znam. Možda tek u život. Sviđa mi se taj život.“

„Ali, srećo, još si sinoć prolijevala suze…“

„Znam da jesam, ali ta prostranstva, te mogućnosti, ta slutnja da me negdje čeka… nešto… teško je to dočarati…“

„Još si mlada. Razumijem tvoje porive. Ne trebaš ništa objašnjavati.“

„Ljutite li se na mene?“

„Ma ne. Oduvijek sam bila strpljiva. Doći će i tvoje vrijeme.“

***

„Jesi li to ti?“

„Teta? Teta to ste uistinu Vi?“

„Da, ja sam, ljepotice. Drago mi je da se ponovno srećemo.“

„Kako ste?“

„Jako dobro, ali, moram ti priznati, poželjela sam se družiti s tobom. Mogu li malo ostati?“

„Teta, tako mi je neugodno, ali… u nekoj sam žurbi, imam toliko ideja…“

„Zar ti jučer nije propala najveća ideja koju si ikada smislila?“

„Joj, je. Istina. Ali, ima toliko novih ideja, toliko toga što želim započeti i zaista…“

„Razumijem, ne ispričavaj se. Kreni za svojim idejama.“

***

„Teta? Teta, stanite!“

„Oho, mila moja, napokon da dočekam dan da i ti mene pozoveš…“

„Vidjela sam kako prelazite cestu…“

„Da, žurila sam staroj prijateljici, ali rado ću ostati s tobom ako želiš.“

„Ma nema potrebe. Malo sam tužna. Ne, nisam tužna, ljuta sam, ili…“

„Povrijedili su te?“

„Tako nešto.“

„Ostat ću.“

„Ma ne, ne želim Vas gnjaviti…“

„Nije gnjavaža, vjeruj mi!“

„Ma ne, svejedno, nema potrebe. To su moji prijatelji, oni griješe, griješim i ja. Nekako ćemo sve posložiti… sve će biti u redu.“

„Kako želiš, znaš gdje sam.“

***

„Draga? Odakle tebe na mom kućnom pragu?“

„Ah, teta, tolike me godine pozivate, a ja Vas nepristojno odbijam.“

„A ne, ne želim isprike, svakome dođe njegovo vrijeme. Nema žurbe.“

„Toliko ste puta nudili svoje društvo, a ja sam gledala, ni sama ne znam što sam gledala…“

„Ponekad sunce, ponekad pokošenu travu…“

„Istina. A ponekad opet prijateljsku ruku i nove početke…“

„A danas… zašto si došla?“

„Umorila sam se od gledanja u sve te stvari…“

„I trebaš moju utjehu?“

„Zašto sam je tolike godine odbijala?“

„Ne zamaraj se pitanjima, samo pričaj, zbog toga si došla.“

„Jesam, treba mi razgovor, a više nemam s kim popričati.“

„Na pravom si mjestu…“

„Toliki su govorili da sam na pravom mjestu, a sada ih nema…“

„Izdali su te?“

„Jesu, teta, i umorila sam se od opraštanja.“

„Povrijedili su te?“

„Jesu i više ne vjerujem da imam snagu ponovno nešto izgraditi.“

„Život više nije pun mogućnosti?“

„Nije. Možda nikada ni nije nudio mogućnosti. Možda sam to samo umišljala. Možda sam to samo silno željela.“

„A sada si umorna?“

„Umorna sam i od sunca i od mirisa pokošene trave… oni mi ništa nisu donijeli. Samo privid ljepote…“

„Budi samnom, ja ću te slušati.“

„Moram Vam nešto priznati.“

„Pusti priznavanja, samo pričaj, pričaj što te tišti…“

„Ne, želim Vam reći kako sam Vas namjerno izbjegavala.“

„Ne smeta mi.“

„Nije pošteno da ne budem iskrena. Mnogi su o Vama pričali puno ružnih stvari.“

„Ne zamaraj se time.“

„Rekli su da je Vaše ime ružno. Gorčina, teta, tako se ustvari zovete?“

„Da, mnogima se nije svidjelo…“

„Rekli su da donosite gorku utjehu, da to znači Vaše ime…“

„Uvijek sam samo željela pomoći. Uvijek sam bila tu za one koji su se umorili tražeći ljepotu…“

„Nisam trebala odgađati ovaj susret… odgađala sam ga godinama…“

„Svejedno je koliko si ga odgađala. Jednom kada pokucaš na moja vrata, zauvijek ostajemo zajedno.“

„Vi ste onda jedini pouzdani prijatelj kojeg imam.“

„Jesam, draga. Bit ću ovdje dok zbrajaš vlastite poraze.“

„Teta, zašto se moje srce osjeća tako skučeno, zašto ne mogu disati?“

„Ne brini, naviknut ćeš se, samo nastavi pričati o svojim problemima…“

 

Tina Primorac