BlogKnjigaPrilikaroman

Tek sada jasno vidim

Prije ove škole sam bio svakakav, bio sam prgav i naprasit, svijetu sam se osvećivao za sve što mi se u životu događalo, ali nisam bio svjestan koliko sam ljut. Nikad nisam posvijestio ono što osjećam, ali je nutrina svejedno izbijala na površinu. Imao sam dobre prijatelje i ljude koji su me vodili i voljeli, prihvaćali su me onakvog kakav jesam, ali sâm sebe nisam mogao prihvatiti. Misao da nisam prihvaćen od oca tjerala me da osjećam neprihvaćenost od svakog čovjeka.

Ova mi je škola promijenila pogled na život. Shvatio sam kako se ne moram boriti s duhovima. Učenja koja sam ovdje dobivao toliko su mi se svidjela da su postala jedino što sam u životu želio znati i biti, a to me udaljilo od ljudi. Pronašao sam mir, pronašao sam razlog za život, pronašao sam misiju i smisao, ali sam namjerno izgubio sebe.

Ostavio sam se po putu, uvjerio sam se kako trebam biti ono u što sam se pretvarao. Svidjelo mi se što više nitko ne može čitati moje osjećaje, što me nitko ne poznaje, ne zna što mislim i kako mi je. Uvjerio sam se da sam dobro, ali tegobe koje su me mučile u mladosti nisu nestale jer se s njima nikad nisam suočio.

Nikome, do tebe, nisam rekao što osjećam prema ocu, što mi je u životu trebalo, za čim sam žudio. Ljudi su to zasigurno znali, moji prijatelji su znali, ali od mene nisu dobivali potvrdu. Kad sam se promijenio, pobjegao sam od njih. Mogli su vidjeti da napredujem, da odrastam, ali mi više nisu mogli pristupiti. To sam dobro znao. Zaključao sam svoje srce. Osigurao sam ga od povreda, ali bio sam sâm. A to je zatvor. To nije sloboda. To je život u laži. Jedina je sloboda prihvaćanje istine, prihvaćanje onog što jesi i što imaš. Tek tada promjene na bolje oplemenjuju, a moje nisu oplemenjivale, moje su me otjerale u mišljenje kako sam na višoj razini negoli drugi, a ustvari sam dobio znanje kako se od drugih ograditi da me ne bi ranili. To nije život i to sada jasno vidim.

 

Tina Primorac

Iz romana Velika tajna Pona, Prilika